OTELO | |
---|---|
Autor | William Shakespeare |
Originalni naziv | Othello, the Moor of Venice |
Jezik | engleski |
Žanr | tragedija |
Vrsta djela | drama |
Vrijeme i mjesto nastanka | 1601-1604, Engleska |
Pripovjedač | / (drama) |
Gledište | / (drama) |
Vrijeme radnje | kraj 16. st. |
Mjesto radnje | Venecija i Kipar |
Glavni lik | Otelo |
Vrhunac | Otelo se zaklinje na krvavu osvetu |
Teme | ljubomora, nespojivost vojničkog heroizma i ljubavi, opasnost od izolacije |
Othello, ili u punom nazivu "Othello, venecijanski Maurin", je tragedija u pet dijelova Williama Shakespearea napisana 1603. - 1604. godine i objavljena 1622. godine. Tekst je objavljen u zbirci njegovih djela tzv. "First Folio" 1623. godine. Izgleda da je osnovnu verziju obradio sam Shakespeare držeći se originalnog djela gotovo liniju po liniju. Međutim, uvodio je brojne zamjene riječi i fraza kao da ga je Shakespeare prepisivao za sebe i prepravljao ga tokom prepisivanja. Radnja predstave potiče od djela pod nazivom "De gli Hecatommithi" iz 1565. godine od Giambattiste Giraldia. Shakespeare ga je izgleda znao u italijanskom originalu, a bio mu je na raspolaganju i na francuskom jeziku, ali nije preveden na engleski jezik. [1] Predstava priča priču o moćnom generalu mletačke vojske, Otelu, čiji je život i brak uništen od strane popustljivog, prevarantskog i zavidnog vojnika Jaga.
Otelo je možda najpoznatije književno istraživanje destruktivne moći ljubomore i sumnje. U isto vrijeme to je jedan od najranijih literarnih radova koji se bave pitanjima rase i rasizma. Otelo je neosporno heroj unatoč njegovim manjkavostima, je najistaknutiji tamnoputi protagonist iz vremena rane zapadne literature. Otelo se suočava sa stalnim rasizmom od strane drugih likova u ovoj drami, pogotovo nakon što je oženio Desdemonu, povlaštenu bijelu ženu čiji otac ne odobrava ovaj brak. [2]
Otelo je u ovoj drami predstavljen kao plemeniti čovjek velikog ugleda kojeg poštuju i kojem se dive vojvoda i venecijanski senat, kao i oni koji mu služe poput Kasija, Montana, i Lodovika. Elizabetanska i jakobianska pozornica je obilovala likovima crnaca, ali nijedan nije dobio tako veliku ili herojsku ulogu kao Otelo. [3]